Blagdanska čarolija me ovladala, a jako mi je trebala na početku trećeg tromjesečja, taman kad sam počela sve više "težiti" i kad mi je sve postajelo „teže“. Prijaju mi sva obiteljska druženja, beskrajni razgovori i vesela atmosfera, ali i pažnja koju nedvojbeno dobivam. Ovo je prvi Božić za koji nisam dobila zadatak satima kuhati Ivanovu omiljenu slasticu, prvi Božić za koji nisam imala čast prati suđe. Ali ovo je za mene i zadnji Božić, zadnji “sama”, bez mog djeteta. Čudno je kako ovih dana razmišljam o svim "zadnjim" stvarima, prije nego dođu "prve"...

Praznovjerno da, moram priznati, djetetu dosad nismo kupili niti jedan par čarapa. Čekali smo da prođe vrijeme i dogovorili se da ćemo se, kad uđem u sedmi mjesec i prođu blagdani, posvetiti pripremama za dom s bebom. Ali jednu stvar koju nismo predvidjeli je da u vremenu kada svatko želi biti svačiji Djed Božićnjak, moj Djed Božićnjak me očito gledao kroz posebne "ultrazvučne naočale" jer me svaki poklon ignorirao i bio je namijenjen bebi u meni. Oh, sve te stvari koje sam dobivala, vjerojatno im ne znam ni ime, a kamoli namjenu. Ali ono što je malo tko razmišljao jest da bih možda bio sretna samo s parom božićnih čarapa, maskom za lice ili lijepim blokom za planiranje nove godine. Ali kakve veze ima što ja želim, zar ne? Već smo davno utvrdili da je beba u prvom planu, a mama nekoliko mjesta iza njega. Da ne zvučim nezahvalno jer smo sve darove dobili s puno ljubavi, pomno birani i dobrim dijelom korisni, ali... Dobili smo i niz stvari za bebu koje jednostavno ne želim, ne znam niti planiram koristiti.

Gledajući hrpu dječjih bodija, pidžama, heklica, duda i medvjedića, shvatila sam da će moje dijete u prvim mjesecima života biti obučeno i okruženo stvarima koje su mu drugi odabrali, da ću ga gledati kako prerasta odjeću koju su mu odabrali svi sa strane, samo ne vlastiti majka i otac. Je li ovo neobično razmišljanje? Mogu li to nekome reći, a da me ne etiketiraju kao nezahvalnu osobu? Da, znam da postoji mali milijun roditelja i djece na svijetu koji sanjaju napuniti svoje police novom odjećom, ali ovo su samo neka moja razmišljanja a ovo je mjesto gdje mogu biti potpuno iskrena.

I dok smo već kod gomilanja dječjih stvari, vraćam se na početak. Što mi zapravo treba? Što nam je sada prijeko potrebno? Moja detaljna konzultacija sa sveznajućim "Googleom" ne samo da mi nije pomogla, nego me potpuno zbunila. Deset različitih vrsta kreveta, kolica s različitim mehanizmima, autosjedalice koje izgledaju kao da su namijenjene za svemirski brod... Što nam zapravo treba da imamo sve, a nemamo SVE? Kako da se ne zatrpam nepotrebnim stvarima?

Kao i uvijek, zbunjena i rastrzana u bezbroj smjerova, molim vas za pomoć, jer nijedan stručnjak s 50 diploma ne može znati više o ovim stvarima od nekoga tko ih je prošao. Mama, možeš li mi pomoći da sastavim svoj popis bez nepotrebnih stvari?

Tvoja,

Nina